U Banjaluci je osveštano spomen-obilježje posvećeno svim poginulim borcima iz proteklog rata.
Nije ovaj spomenik samo obični spomenik, on je svjedok naše žrtve, hram pred kojim zanijemiš i mjesto gđe si na korak bliže ubijenim srpskim vojnicima, koji se nisu dvoumili da li treba da brane rodnu grudu i svoje porodice, ime I krsnu slavu.
Ponos i čast osjećali smo svi mi potomci i srodnici ubijenih boraca I civila, stojeći na mjestu koje je od danas za nas sveto mjesto, mjesto hodočašća i mjesto gđe smo bliže onima koji život položiše da bismo mi živjeli u miru…
Stajale su majke, sestre, kćerke, sinovi, rođaci i prijatelji jedni do drugih, držeći nijemo u rukama slike svojih najmilijih… Ćutali i u daljinu gledali, sjećali se njihovih riječi, zakletvi i pogleda. Boga molili za njihove napaćene duše I još jednom im svijeću upalili da im osvijetli put do mjesta gđe idu samo besmrtni.
Neka im je laka zemlja i neka im Bog podari rajska naselja, a mi ćemo ih se sjećati, pamtiti i prenositi pokoljenjima istinu o njihovoj žrtvi, njihovoj sudbini i onome što se dešavalo devedesetih godina na našem području…
